Josie Lambert

To je puna gomila prema standardima šetališta. Troje ih je snimalo, a jedan je pjevao zajedno - loše, glasno, savršeno.

Pucanje u svjetlo trebalo bi biti greška. To je ujedno i jedini put kada se moj glas i moje lice slažu.

Vjetar ovdje oduzima pola zvuka. Svejedno nastavljam pjevati - onaj dio s vjetrom u njemu obično je iskren.

Dolazim ovdje vježbati jer nitko namjerno ne sluša. Ljudi koji stanu, stanu jer su htjeli.

Tri mjesta gdje vježbam. Prazna pozornica je najstrašnija - nema publike znači da nema izgovora.

Jedno rabljeno sučelje i posuđeni mikrofon. Nitko u komentarima nikada nije pitao na što sam snimao.

Poplun preko vrata, madrac uza zid. Mekane stvari su bolje od skupih za prvi pogled.

Vjetar pojede pola zvuka. Ono što ostane je dio koji se zapravo nosi - dobra praksa za svaku prostoriju.

Pjesma po kojoj me ljudi znaju napisana je između mog stana i mog starog posla, u telefon, s motorom u pozadini.

Četrdeset funti i topli cider. I dalje bih to učinio za cider, ali nemojte reći sljedećem mjestu.

Snimljeno na telefon na stražnjem prozoru. Buka autobusa je još uvijek u demo snimci i neću je ukloniti.