Ксения

Najboljih dvadeset minuta u danu su kada je sve već gotovo i možete samo stajati tamo. To je odmor, a ne izležavanje na telefonu.

Sat prije treninga ne provodi se na sedlu. Prvo kopita, zatim vrat, pa sve ostalo - i tek onda možete jahati bilo gdje.

Konj te osjeti prije nego što uzjašeš. Dok hodam niz prolaz s uzdom, već može reći jesam li miran ili se žurim. Prvi kontakt, zatim naredba: ruka na vratu je razgovor, a ne milovanje. Ne biraš vrijeme, biraš formu. Trening propušten zbog kiše se ne prebacuje na novi termin; on nestaje. Hodanje je također posao: pola sata se provodi zagrijavajući se i hodajući.

Odavde možete vidjeti ono što ne možete vidjeti s tribina: igrači ne trče za loptom, već prema praznom prostoru gdje će lopta odletjeti.

Trening je za te sekunde. U teretani ponavljaš pokret sto puta, tako da ovdje ne moraš ni jednom razmišljati o tome.

Suđenje utakmice je teže nego igranje: trčiš jednako toliko, ali ne smiješ napraviti niti jednu grešku. Pet kilometara po utakmici i niti jedan prekid.

Na fotografiji izgleda prekrasno, ali u stvarnosti je teško: konj podupire svoju težinu na stražnjim nogama, a to se ne može često učiniti - zglobovi mu nisu od gume.

Galop se čini brzim, ali u stvarnosti je blaži od kasa: ima fazu leta, a jahačeva leđa se naslanjaju.

Galop je blaži od kasa: ima fazu leta i leđa se odmaraju. Strašan je samo prvih pet puta.